Titovo NE Staljinu

DRUZE TITO MI TI SE KUNEMO DA SA TVOGA PUTA NE SKRENEMO

04.12.2007.

Staljinovi «brudersafti»

Svojim blizim saradnicima Tito je i dalje govorio da i dalje treba biti oprezan, jer ne vjeruje da ce sovjetski rukovodioci tako brzo obustaviti hladni rat.

         Vjerovatno ce oni  hladni rat jos produziti.

Tito je dobro znao sta znaci staljinizam i hegemonijaTito je odlicno poznavao gudace iz Staljinovog «orkestra», kao sto je dobro znao i samog Staljina. Cak su prije sedam godina, 1946, u Kremlju popili «brudersaft», «pobratimilli» su se, ali je Josif zelio da Josip kao «mladji brat», kao i u svakoj porodici, shvati da mora uvijek, i bez pogovora slusati «starijeg brata».
Vec je bila prosla ponoc kad je poslije razgovora  u Kremlju 27.maja 1946 Staljin pozvao Tita i ostale  na  veceru u svoj letnjikovac  kraj Moskve. Pored clanova jugoslovenske delegacije, za trpezom su jos sjedili Molotov, Zdanov, Berija,  i Bulganjin. Poslije uobicajenih zdravica i i uz poznatu «percovku» i obilatu veceru, Staljin je vec dosta zagrijan od pica posao do gramofona  i  poceo sam pustati ruske narodne pjesme. Pjevusio je i igrao dok su ostali  zadovoljno gledali u tovarisca Visarionovica. Zatim pridje Titu pa mu rece:
-Mi dva Serba, ja i Molotov... mi dva Serba, slavjanska predasna inteligencija...
Tovarisc Visarionovic, kako ste vi snazni! -uskliknu laskavo  Molotov. No domacin se odjednom snuzdi.

-A ne,ne ja necu dugo zivjeti.

Poskakase zabrinuto Molotov, Berija i Zdanov, pa se oipet dodvoravaju.

-Njet, njet tovarisc Josif vi zdarovi, vi krjepki, vi dolgo zit budet.....

A Staljin vrti glavom i sjetno rece:

-Ne, ne fizioloski zakoni djeluju,  ja znam svajo zdarovje i svajo fiziceskoje sostajanije.

I pogleda u Tita:

- Tito treba da se cuva da mu se nista ne desi... Jer, ja necu dugo zivjeti , a ti ces ostati za Evropu.... Cercil mi je pricao da je Tito dobar covjek.

 «Ne znam, ali ako Vi kazete», odgovorio sam mu , « znaci mora biti dobar covjek. Potrudicu se da ga upoznam.»

- Vi zdarovi? – upita zatim Staljin Tita.

- Zdrav – odgovori Tito.

-Beregite svoje zdarovje – opet ce  Staljin – nuzno budjet dlja Evropi.

Staljin je poslije ovih rijeci dograbio casu «percovke» i pozvao Tita.

- Da popijemo brudersaft!

Posto su se kucnuli i zagrlili, Staljin zivne i zgrabi Tita ispod misica i tri put ga dignu u vis.

- Jos u meni ima snage! - zadovoljno ce Staljin.

Komentarisuci ovaj Staljinov odnos Tito je 1972. godine primjetio

« Staljin je bio prilicno raspolozen prema meni. On je htio da me, tako reci, na neki nacin da me usvoji »

Dvije godine kasnije 1948. Staljin je tu snagu htio ponovo da okusa. Samo, tada u zelji da slomi i srusi Tita.

Marta 1948. kada je vec poceo konflikt, Staljin je u razgovoru sa Hruscevom – pokazujuci mu kopiju pisma CK SKP(b) upucenu CK KPJ s optuzbama na racun KPJ i Tita – samouvjereno rekao:

- Bice dovoljno da maknem malim prstom i Tita vise nece biti. On ce pasti..

U svom referatu na XX kongresu KPSS 1956.godine Hruscov je opisao taj susret i razgovor sa Staljinom i rekao:

«Mi smo skupo platili to 'micanje malim prstom'. Ta je uzjava odrazavala Staljinovu maniju velicine, ali on je bas na taj nacin postupao. 'maknut cu malim prstom i nece biti Kosiora'; 'maknut cu malim prstom i jos jednom i vise nece biti Postiseva i Cubara'; 'jos jednom dignut mali prst i nestat ce Voznesenskog, Kuznjecova i mnogih drugih'.»

Koliko sarkazma u ovim Staljinovim «brudersaftima»! «Bratimo» se on i sa mnogim drugima – Kirovom, Tuhacevskim, Srdicem – a zna se kako su zavrsili.

Sta je bilo sa nasim zemljakom Danilom Srdicem?  Prije 10 godina i on je bio tamo. Na svecanom prijemu u dvorani kongresnog dvorca u Kremlju, 06. novembra 1936. medju stotinama zvanica. Najvisih drzavnih, vojnbih i partijskih rukovodilaca SSSR-a starih revolucionara i proslavljenih komandanata iz gradjanskog rata – nalazio se i komandant korpusa, general pukovnik Crvene armije Danilo Serdic.

Staljin je izabran za generalnog sekretara CK SKP(b) 03. aprila 1922.godine. misljenje o njemu iznio je Lenjin u svojim pismima  Centralnom komitetu, svom testamentu, kada je bolestan lezao prikovan za postelju. Lenjin je pisao:

« Drug Staljin, poslije nego sto je postao generalni sekretar, koncentrisao je u svojim rukama neogranicenu vlast i ja nisam ubijedjen da ce on uvijek biti sposoban da se njome sluzi na dovoljno mudar nacin... Staljin je previse grub i ta mana, koja je posve snosljiva u odnosima  medju nama komunistima, postaje nesnosljiva u funkciji generalnog sekretara. Stoga predlazem drugovima da razmisle kako da Staljina premjeste  sa te duznosti i da na nju dovedu drugog covjeka, koji bi od Staljina imao samo jedno preimucstvo, naime bio snosljiviji, lojalniji, pristojniji iobzirniji prema drugovima, manje kapriciozan itd. Ta okolnost moze biti zanemarljivom sitnicom. Ali ja smatram sa stanovista zastite od raskola i cinjenica sto sam ih prije naveo o medjusobnim odnosima Staljina i Trockog, to nije sitnica ili je to takva sitnica koja moze poprimiti odlucujuce znacenje.»

Lenjin je umro 21. januara 1924.  njegov testament u kome su bile i ove ocjene o Staljinu otvoren je tek na Plenarnoj sjednici Centralnog komiteta. Na njoj je odluceno – sa  petnaest glasova protiv deset – da Staljin i dalje ostane na funkciji generalnog sekretara i da se Lenjinov testament ne cita na predstojecem kongresu Partije. Lenjinov testament je objavljen tek 1956, tri godine poslije Staljinove smrti.

Titovo NE Staljinu
<< 12/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

«Druze stari znam da ti je tesko,
ali racunaj na moju podrsku, jer
sam duboko ubedjen da je nasa stvar
pravedna i da ce pobediti.»
Mosa Pijade


MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
53598

Powered by Blogger.ba